Izvor: American Psychology Association (APA)
Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT, engl. CBT) je oblik psihoterapije koji se pokazao učinkovitim za niz problema uključujući depresiju, anksiozne poremećaje, probleme s alkoholom i drogom, bračne probleme, poremećaje u prehrani i teže mentalne bolesti.
Brojna istraživanja pokazuju da KBT dovodi do značajnog poboljšanja u funkcioniranju i kvaliteti života. U mnogim istraživanjima, KBT se pokazao jednako učinkovitim ili učinkovitijim od drugih oblika psihoterapije ili psihijatrijskih lijekova.
Važno je naglasiti da je napredak u KBT-u postignut na temelju istraživanja i kliničke prakse. CBT terapija zaista je pristup za koji postoji pregršt znanstvenih dokaza da razvijene metode zaista proizvode promjene. Na ovaj način, KBT se razlikuje od mnogih drugih oblika psihološkog liječenja.
Kognitivno-bihevioralna terapija bazira se na nekoliko središnjih principa, uključujući:
- Psihološki problemi temelje se djelomično na iskrivljenim i štetnim načinima mišljenja.
- Psihološki problemi temelje se djelomično na naučenim obrascima štetnog ponašanja.
- Ljudi koji pate od psiholoških problema mogu naučiti bolje načine nošenja s tim problemima, što će im olakšati simptome i omogućiti da budu učinkovitiji subjekti vlastitog života.
KBT terapija obično uključuje pokušaj promjene obrazaca mišljenja. Te strategije mogu uključivati:
- Naučiti prepoznati vlastita iskrivljenja mišljenja koja stvaraju probleme, a zatim ih ponovno ocijeniti kroz prizmu stvarnosti.
- Steći bolje razumijevanje o ponašanju i motivaciji drugih ljudi.
- Koristiti vještine rješavanja problema pri nošenju sa zahtjevnim situacijama.
- Učiti razvijati veći osjećaj samopouzdanja u vlastite sposobnosti.
KBT terapija obično uključuje pokušaj promjene obrazaca ponašanja. Te strategije mogu uključivati:
- Suočavanje sa strahovima umjesto izbjegavanja.
- Korištenje igre uloga za pripremu za potencijalno problematične interakcije s drugima.
- Učenje opuštanja vlastitog uma i tijela.
Neće svaki pristup koristiti sve ove strategije. Umjesto toga, psiholog i klijent rade zajedno, na suradnički način, kako bi razvili razumijevanje problema i razvili strategiju liječenja.
KBT stavlja naglasak na pomaganju pojedincima da nauče biti sami svoji terapeuti. Kroz vježbe tijekom terapije, kao i vježbe „domaćih zadaća“ izvan, klijentima se pomaže razviti vještine nošenja s problemima, pri kojima mogu naučiti promijeniti vlastito mišljenje, problematično emocije i ponašanje.
CBT terapeut naglašava što se osobi trenutno događa u životu, a ne što je dovelo do tih teškoća. Potrebna je određena količina informacija o osobnoj povijesti, ali je fokus primarno na kretanju naprijed i razvijanju učinkovitijih načina nošenja sa životom.