BLOG

(Prijevod eseja „Subconsious Behaviors that are Keeping You from Having the Life You Want“, Brianna West)

Svaka generacija ima svoju vrstu monokulture, obrasca upravljanja ili sustava uvjerenja koji ljudi nesvjesno prihvaćaju kao „istinu“.

Lako je prepoznati monokulture Njemačke 1930-ih ili Amerike 1776. Jasno je što su ljudi u to vrijeme, na tim mjestima, prihvaćali kao „dobro“ i „istinito“, čak i kad u stvarnosti to zaista nije bilo slučaj.

Izuzetno je teško razviti objektivnost koja je potrebna da bi se uvidjeli učinci sadašnje monokulture. Kada se ideja jednom toliko duboko prihvati kao „istina“, više ju ne možemo gledati kao „kulturno uvjetovanu“ ili „subjektivnu“.

Veliki dio našeg unutarnjeg nemira rezultat je vođenja života koji ustvari ne želimo, samo zato što smo prihvatili unutarnji narativ „normalnog“ i „idealnog“ bez da smo to ikada primijetili.

Baze bilo koje monokulture obično okružuju koncepte za koje bismo trebali živjeti (nacija, religija, „self“, itd.), a brojni su načini na koji nam naš trenutni sustav podmeće nogu dok pokušavamo koračati prema naprijed. Ovo je 8 najistaknutijih.

 

  1. Vjeruješ da je stvaranje tvog najboljeg života pitanje odluke o tome što želiš, a zatim postizanje toga. No, u stvarnosti, psihološki smo nesposobni biti u mogućnosti predvidjeti što će nas učiniti sretnima.

Naš mozak može percipirati samo ono što je dosad doživio. Stoga, kada odabireš što želiš za budućnost, ustvari samo rekreiraš rješenje ili ideal prošlosti. Kada se stvari ne odviju onako kako si zamislio, misliš da je to neuspjeh, samo zato što nisi rekreirao nešto što si percipirao kao poželjno. U stvarnosti, vjerojatno si stvorio nešto bolje, ali nepoznato, zbog čega je to mozak pogrešno interpretirao kao „loše“. (Pouka priče: Živjeti u trenutku nije nedostižni ideal rezerviran za Zen budiste i prosvijetljene; to je jedini način življenja života koji nije prožet iluzijama. To je jedina stvar koju tvoj mozak zaista može razumjeti.)

 

  1. Ekstrapoliraš sadašnji trenutak jer vjeruješ da je uspjeh nešto do čega se „dolazi“, pa konstantno pokušavaš uhvatiti sliku svog života i vidjeti je li sada vrijeme za biti sretan.

Uvjeravaš samoga sebe da je bilo koji dati trenutak reprezentativan za tvoj život kao cjelinu. Zbog toga što smo naučeni vjerovati da je uspjeh nešto do čega stižemo – kada su ciljevi postignuti, a stvari dovršene – konstantno mjerimo naše sadašnje trenutke prema tome koliko su „dovršeni“, koliko dobro naša priča zvuči, kako bi netko drugi gledao na kratku priču o našem životu.

Počinjemo misliti „Je li ovo sve?“ jer zaboravljamo da je sve prolazno, i nijedan individualni trenutak ne može sažeti cjelinu. Nema se gdje „stići“. Jedina stvar kojoj se približavamo je smrt. Postizanje ciljeva nije uspjeh. Uspjeh je koliko se proširiš u procesu.

 

  1. Što se tiče vjerovanja „intuiciji“ i „instinktima“, pretpostavljaš da je sreća „dobra“, a da su strah i bol „loši“.

Kada pokušaš raditi nešto što zaista voliš i do čega ti je stalo, osjetit ćeš lavinu straha i boli, najviše zato što podrazumijeva osjećaj ranjivosti. Loši osjećaji ne bi se uvijek trebali tumačiti kao nešto što nas treba odvratiti od nečega. Oni su također pokazatelji da činiš nešto zastrašujuće, nešto važno. Da stvarno ne želiš nešto učiniti, oko toga bi bio indiferentan. Strah = interes.

 

  1. Bespotrebno stvaraš probleme i krize u svom životu jer ga se bojiš zaista živjeti.

Obrazac bespotrebnog stvaranja kriza u životu ustvari je tehnika izbjegavanja. Skreće ti pozornost od toga da zaista moraš biti ranjiv ili odgovoran za ono čega se bojiš. Nikad nisi uzrujan zbog razloga zbog kojeg misliš da si uzrujan: U središtu tvoje želje da stvoriš problem jednostavno je strah da budeš tko jesi i da živiš život koji želiš.

 

  1. Misliš da za promjenu vlastitih uvjerenja moraš steći novi način razmišljanja, a ne doživjeti iskustva koja takvo razmišljanje čine samorazumljivim.

Uvjerenje je nešto za što znaš da je istinito jer ti ga je iskustvo učinilo evidentnim. Ako želiš promijeniti svoj život, promijeni svoja uvjerenja. Ako želiš promijeniti svoja uvjerenja, izađi i doživi iskustva koja će ih učiniti stvarnima. Ne obrnuto.

 

  1. Misliš da su „problemi“ prepreke za postizanje onoga što želiš, a u stvarnosti su putevi koji do toga i vode.

Marko Aurelije rekao je: „Prepreka djelovanju pospješuje djelovanje. Ono što stoji na putu postaje put.“ Jednostavno, nailaženje na „problem“ prisiljava te da poduzmeš nešto da ga riješiš. Taj potez neizbježno će dovesti do toga da drugačije razmišljaš, drugačije se ponašaš i donosiš drugačije odluke. „Problem“ postaje katalizator za aktualizaciju života koji si oduvijek htio. Gura te izvan zone komfora, to je sve.

 

  1. Misliš da te tvoja prošlost definira, i još gore, misliš da je prošlost nepromjenjiva stvarnost, a ustvari se tvoja percepcija o prošlosti mijenja zajedno s tobom.

Zbog toga što je iskustvo uvijek multidimenzionalno, postoji pregršt sjećanja, iskustava, osjećaja kojih se možeš odabrati prisjetiti… a ono što odabereš pokazatelj je tvog trenutnog stanja uma. Toliko ljudi dopušta prošlosti da ih definira ili proganja jednostavno zato što se nisu razvili do točke u kojoj mogu vidjeti kako ih prošlost nije spriječila da postignu život koji žele, već ih je ona upravo do toga i dovela. Ovo ne znači da trebamo umanjivati i analizirati bolne i traumatične događaje, već ih se jednostavno prisjetiti s prihvaćanjem i biti u mogućnosti smjestiti ih u priču svojeg osobnog razvoja.

 

  1. Pokušavaš promijeniti druge ljude, situacije i stvari (ili se samo žališ/uzrujavaš oko njih) kada je ljutnja = samoprepoznavanje. Većina negativnih emocionalnih reakcija si ustvari ti koji identificiraš disocirani aspekt samoga sebe.

Tvoji identiteti „iz sjene“ su dijelovi tebe za koje si u jednom trenutku naučio vjerovati da „nisu u redu“, stoga si ih potisnuo i učinio sve u svojoj moći da ih ne priznaš. No, ti ustvari ne mrziš ove dijelove sebe. Zato, kad vidiš nekoga drugog tko prikazuje te osobine, to te čini bijesnim, ne zato što ti se to ne sviđa, nego zato što se moraš boriti protiv svoje želje da to potpuno integriraš u vlastitu svijest. Stvari koje voliš kod drugih su stvari koje voliš kod sebe. Stvari koje mrziš kod drugih su stvari koje ne možeš vidjeti u sebi.