BLOG

Virginia Woolf je engleska spisateljica koja si je, nakon burnog života protkanog stvaranjem, ali i naletima duševne bolesti, oduzela život. Već od 13. godine života pokazivala je simptome koji bi danas bili dijagnosticirani kao bipolarni poremećaj: doživljavala je promjene raspoloženja koje su varirale od teške depresije do maničnog uzbuđenja i epizoda psihoze.

Međutim, u doba njena života, psihijatrija joj nije mogla biti od pomoći. [1] Naime, njen psihijatar George Savage pripadao je školi teoretičara koji su zagovarali „teoriju fokalne infekcije“, odnosno uvjerenja da su mentalna oboljenja uzrokovana zubnim upalama. Tako je 1922. propisano liječenje
za njene duševne tegobe bilo vađenje triju zubi. [2]

Svoje tegobe i patnje uvezala je u svoju umjetnost: ponajprije romane struje svijesti Gospođa Dalloway i K svjetioniku, ali i u eseje (Vlastita soba) i kratke priče (Žuta haljina). Woolf i u svom dnevniku piše:


Very useless. No atmosphere round me. No words. Very apprehensive. As if something cold and horrible – a roar of laughter at my expense were about to happen. And I am powerless to ward it off. I have no protection. And this anxiety and nothingness surround me with a vacuum.“ [3]

 

Budući da u teoriji književnosti vrijede dvije pretpostavke: prvo, da je Virginia Woolf jedna od začetnica modernizma, a drugo, da su tjeskoba i strah modernistički lajtmotivi, u ovom eseju pokušat ću dokazati kako je Woolf po prvi puta uvela iskustvo zabrinutosti u poetiku modernističke književnosti.


Prva je pretpostavka da je Virginia Woolf jedna od začetnica tehnike struje svijesti i modernističke naracije. Iako je Joyce kronološki ranije predstavio ovu tehniku, ona ju je razradila „do visokog stupnja“. [4] Svjetsku slavu stekla je romanima Gospođa Dalloway, K svjetioniku i Valovi, a Gospođa Dalloway prvi je njen roman pisan tehnikom struje svijesti.

U modernizmu su se u književnoj tehnici „pojavile ili obnovile mnogobrojne inovacije, koje bivaju u znatnoj mjeri prihvaćene od publike, ali se izmjenjuju u skladu s novim ubrzanim ritmom promjena, često nalik promjenama u vladajućoj modi“.

Tehnika struje svijesti podrazumijeva „neprekinuti tijek misli, osjećaja i dojmova koji tvore unutarnji život čovjeka... koji se zbiva na nesvjesnoj (Freud), afektivnoj (Bergson) razini, gdje se pojedine misli, dojmovi, osjećaji, sklapaju u mozaičnu cjelinu“, tvrdi James u svome djelu „Načela psihologije“ iz 1890.

U književnoj se teoriji taj pojam odnosi na „prikazivanje takva asocijativna mozaika misli, osjećaja i dojmova likova u književnom tekstu.“


Potkraj 19. stoljeća, u duhu ideje o individualizmu, „i od romana se zahtijeva da prikazuje unutarnji život likova, gdje se individualnost stječe, a ne vanjske okolnosti, gdje se individualnost gubi.“ [5]


U Gospođi Dalloway, struja svijesti, između ostalog, ima ulogu
naglašavanja individualnosti:


„It is time – said Rezia. The word time split its husk; poured its riches over him; and from his lips fell like shells, like shavings from a plave, without his making them, hard, white, imperishable, words, and flew to attach themselves to their places in an ode to Time; an immortal ode to Time.“ (63)

Druga pretpostavka koja nije toliko izražena u suvremenoj teoriji književnosti je da je anksioznost konstrukt modernog doba.

“It might be possible that the world itself is without meaning.” [6]

Tjeskoba i zabrinutost su modernističko emocionalno stanje. Intelektualni pejzaž ranog 20. stoljeća tako je bio lišen svake izvjesnosti, sigurnosti i referentnih točaka, što je uzrokovalo dubinske osjećaje anksioznosti, izolacije i otuđenja.


“But he could not taste, he could not feel. In the teashop among the tables and the chattering waiters the appalling fear came over him- he could not feel. He could reason; he could read, Dante for example, quite easily…he could add up his bill; his brain was perfect; it must be the fault of the world then- that he could not feel”.


Razlog toj pošasti zabrinutosti bila je veći stupanj slobode. U 20. stoljeću, ljudi u sekularnim društvima moraju preuzeti potpunu odgovornost za svoje odluke. [7]
Zabrinutost (worrying) ima duboke korijene u zapadnoj kulturi, ali klimaks doživljava u moderno doba.


“The world wavered and quivered and threatened to burst into flames.” [8]

Gorman zastupa spekulaciju da je tjeskoba začeta u 19. stoljeću, pojavljujući se u egzistencijalnom polju ljudskih života tek na kraju viktorijanskog perioda. Daje primjer citata iz 1891.: „I'm only a bit worried about things in general“, što nije novina kao osjećaj, već je ambijent koji jednostavno nije bio prisutan u ranijoj književnosti.


Gorman zatim navodi da je u 20. stoljeću zabrinutost postala sasvim poznata, ali neugodna kategorija iskustva. Pisci bijelci postaju graditelji zabrinutosti „gospodari mišljenju, sluge emocijama“.


U Gospođi Dalloway riječ kao takva se pojavljuje samo dva puta, no implicitni opisi emocije su brojni:

„... a particular hush; an indescribable pause; a suspense (but that
might be her heart, affected, they said, by influenza) before Big Ben strikes.“ (6),


„...never to be content quite, or quite secure, for at any moment the brute would be stirring, this hatred, which, especially since her illness, had power to make her feel scraped, hurt in her spine; gave her physical pain, and made all pleasure in beauty, in friendship, in being well, in being loved and making her home delightful, rock, quiver, and bend as if indeed there were a monster grubbing at the roots!“ (13)


Osjećaji tjeskobe povezani su i s društvenim ulogama i dinamikama odnosa. Tako je u gđi. Dalloway spol glavnog ženskog lika često čvrsto utkan u anksiozna razmišljanja:


„She had the oddest sense of being herself invisible; unseen; unknown; there being no more marrying, no more having of children now, but only this astonishing and rather solemn progress with the rest of them, up Bond Street, this being Mrs Dalloway; not even Clarissa any more; this being Mrs Richard Dalloway.“ [9]

“One cannot bring children into a world like this. One cannot perpetuate suffering, or increase the breed of these lustful animals, who have no lasting emotions, but only whims and vanities, eddying them now this way, now that.” [10]


Za gđu. Dalloway, anksiozni osjećaji stimulirani su najčešće u vanjskom svijetu,
među ljudima, u užurbanoj sredini prepunoj prolaznika i u sličnim situacijama:


„She felt very young; at the same time unspeakably aged. She sliced like a knife through everything; at the same time was outside, looking on. She had a perpetual sense, as she watched the taxicabs, of being out, out, far out to sea and alone; she always had the feeling that it was very, very dangerous to live even one day.“ [11]


U roman je utkala i promišljanja o životu koji promatra kao zatvor, egzistiranje u
teškim okolnostima:


“Are we not all prisoners? She had read a wonderful play about a man who scratched on the wall of his cell, and she had felt that was true of life—one scratched on the wall.”

Nakon Woolf (1925), mnogi će modernistički pisci koristiti struju svijesti stanja tjeskobe u svojim romanima, primjerice Sartre u Mučnini (1938):


„Tad me spopala mučnina, klonuo sam na klupu, nisam više znao gdje sam; vidio sam kako se oko mene polako vrte boje, došlo mi je da povraćam. I eto, otad me mučnina ne napušta, drži me u svom stisku.” [12]

…ili npr. Marinković u Kiklopu (1965):


„I sanjat ću da sam ŽIV ZAUVIJEK. Ali probudit će se tada Polifem-kiklop jednooki, i navalit će golem kamen na spilju moga sna i neće biti izlaza. Zgrabit će me nešto strašno, ogromno, i probudit ću se u rukama ljudoždera...” [13]

 

1 https://ajp.psychiatryonline.org/doi/pdf/10.1176/appi.ajp.161.5.809
2 http://virginiawoolfblog.com/virginia-woolf-had-teeth-pulled-to-cure-her-mental-illness/
3 Panken, Shirley. 1987. Virginia Woolf and the Lust of Creation: A Psychoanalytic Exploration. SUNY Press.
4 Bahri, Fouzia. The Use of Stream of Consciousness in Virginia Woolf's Mrs. Dalloway. 2012.

5 Struja svijesti, http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=58474
6 https://ebooks.adelaide.edu.au/w/woolf/virginia/w91md/

7 https://www.skuola.net/civilta-inglese/age-anxiety-modernism-cultural-background.html
8 https://ebooks.adelaide.edu.au/w/woolf/virginia/w91md/
9 https://ebooks.adelaide.edu.au/w/woolf/virginia/w91md/

10 https://ebooks.adelaide.edu.au/w/woolf/virginia/w91md/
11 https://ebooks.adelaide.edu.au/w/woolf/virginia/w91md/
12 https://www.scribd.com/document/370954253/Žan-Pol-Sartr-Mučnina, str. 35
13 http://abrasmedia.info/ranko-marinkovic-zvjerinjak-u-dehumaniziranom-stoljecu/